Platforme: (
PS3, X360)
Proizvodjac: MercurySteam; Kojima Productions
Izdavac: Konami
Zanr: Hack&Slash Akcijska Avantura
UVODCastlevania je jedna od poznatijih fransiza u gaming svijetu. Bazirana na Bram Stokerovoj Draculi (doduse ne u potpunosti), do dana danasnjeg sacinjena je od, virovali ili ne, 37 (!) igara. Od prve Castlevanie koja je izasla 1986. na NES-u, preko raznih nastavaka i spin-off-a, preko legendarne Castlevania: Symphony of the Night koja je od 1997. kada je izasla, pa do danas najbolja Castlevania, ali i jedna od najboljih igara opcenito (s razlogom naravno), pa sve do igre o kojoj i pisen ovu recenziju - Castlevania: Lords of Shadow. Zasto ovakav uvod u recenziju? Zato sta se mora rec, da sve te Castlevanie (osim ove najnovije) imaju, manje vise, slicnu radnju. A to je: Belmont klan vs Dracula... onda Dracula umre i dobro pobjedi (naravno). ALI, Nakon 100 godina Dracula ponovo ozivi i novi Belmont mora ponovo u lov na vampire, i tako iz nastavka u nastavak. I zasto je to bitno? Pa zato sta je ova zadnja Castlevania reboot. Drugim rjecima: Lords of Shadow je ponovo "rodjenje", novi pocetak, nova prica koja nije smjestena u opisani vremenski tok svih Castlevania do sada. To ne znaci da to jos uvik nije Castlevania, dapace, Lords of Shadow je punokrvna Castlevania, sa gotovo svim elementima tipicnim za taj serijal. Koliko je to dobar potez neka prosude zagrizeni fanovi serijala, sta se mene tice, mislin da je ovako ispalo bolje nego da su isli dalje "silovat" serijal sa raznim spin-off-ima i nekakvim nastavcima, jer nakon 36 igara i nije im ostalo bas puno mista za nekakve pametne inovacije. I jos jedna stvar koja je bitna za uvod: na igri je radia otac Metal Gear-a Hideo Kojima! Mislin da o njemu ne moran dalje nista govorit, dosta je samo ova cinjenica da je radia na igri, pa amo zaigrat ovo cudo vise...
AMO IGRATIgra pocinje onako kako bi svaka igra tribala pocimat, a to je: kratka i jako lipa uvodna sekvenca i onda KLAONICA, koja sluzi kao svojevrsni tutorial. Kad smo skuzili kako se kolje, polako se upoznajemo sa pricom. Igramo u ulozi ne pretjerano pricljivog koljaca svakojakih cudovista koji se odaziva na ime Gabriel Belmont. Sama prica i likovi su dosta zanimljivi, a pred sam kraj se osjeti utjecaj nenadjebivog Hidea Kojime kad dodjete u situaciju da izjavite: "WTF!?", i to naglas (bez obzira, jeli igrate sami ili ne). No necu se previse fokusirat na pricu, jer neman tu naviku, a i ne zelin spoilat nista. Samo cu rec jos da iako je ova igra reboot u Castlevania serijalu, dosta elemenata iz prijasnjih igara je prisutno u samoj prici, na ovakav ili onakav nacin.
CASTLEVANIA FEELING... TO JE TO!Lords of Shadow od samog pocetka pa nadalje ima onaj poznati "Castlevania feeling". Kad san je igra dosta puta san reka: "To je to! To je Castlevania", iako na prvi pogled mozda i ne izgleda tako. Tu su zombiji, vukodlaci, vampiri i ostala ruzna stvorenja tipicna za serijal. I sve njih zapisujete u svoju putnu knjigu ("Travel book"), di su oni lipo ilustrirani i di mozete citat zanimljivosti o svakom bicu pojedinacno, ali i informirat se na koje oruzje je svako cudoviste slabo, odnosno jako. Taj isti travel book sluzi vam prakticki za SVE. Sluzi kao meni cijeloj igri, kao loading screen, kao inventory, kao karta svita, itd., a preko njega i kupujete nove combo udarce, sposobnosti i ostale vjestine. Znaci, DA, Castlevania: Lords of Shadow ima sistem experience-a koji koristimo za kupovanje (ilitiga iskustvenih bodova na nasem), a koje dobivamo, a kako drugacije nego ubijanjem gadljivih stvorenja. Pa kad vec toliko prican o ubijanju i cudovistima amo konkretno rec nesto o borbi.
Borba u Castlevaniji je definitivno najbolji element ove igre. Kao glavno oruzje na raspolaganju imate takozvani Combat Cross koji koristitite kao nekakav bic (sto je zanimljivo, jer glavno oruzje - Vampire Killer iz prijasnjih igara je pravi pravcati bic). Uz njega imate i sekundarna oruzja kao sto su npr. bodezi za bacanje i sveta vodica. Combat Cross postepeno nadogradjujete kako prolazite kroz igru, i tako otkrivate nove mogucnosti koje u vidu novih combo udaraca mozete iskoristiti u borbi, ali i izvan nje (npr. taj svoj Combat Cross koristite u platformerskim djelovima da bi se s njim penjali i prebacivali preko nekakvih provalija). Udaranje protivnika raznim combo-ima, koristenje sekundarnih oruzja, blokavanje udaraca, izbjegavanje udaraca i ostali borbeni elementi jako, ali stvarno jako dobro funkcioniraju. Neprijatelji su raznovrsni, dolaze u raznim kolicinama, u raznim situacijama, mini-bossovi i bossovi su odlicno osmisljeni i takve borbe odlicno su izvedene, a detekcija udarca je na visokoj razini. Dodamo li jos mogucnost da zajasemo razna stvorenja i koristenjem njihovih sposobnosti savladavamo razne prepreke, mora se rec da je borba u ovoj igri jedna od najboljih ove generacije igara.
A jos nismo dosli do najboljeg djela! A to je: MAGIJA! Naime, imamo Light i Shadow magiju. Kako to funkcionira? Pa ovako: Neprijatelji pri smrti izbacuju takozvane neutralne orbove koje onda mozemo "usisat" u jedan od spremnika za magiju (Light ili Shadow), ako nam triba Light magija usisat cemo u spremnik za Light magiju, a ako nam triba Shadow usisat cemo u Shadow. Kada ukljucimo Light magiju svakim uspjesnim udarcom regeneriramo svoj zivot (health-e), a kada ukljucimo Shadow magiju svaki nas udarac nanosi puno vecu stetu (damage) protivnicima. I ne samo to, nego kada ukljucimo svaku pojedinacnu magiju imamo nove combo udarce (koje prvo moramo kupit, naravno), ali i nasa sekundarna oruzja imaju novi (pojacani) efekt, tako da se npr. bodezi nakon ukljucivanja Shadow magije pretvaraju u nekakve vatrene/eksplozivne bodeze. I ne, to nije sve! Imamo i takozvani Focus. To je nekakav spremnik na dnu ekrana koji se puni kada uspjesno udaramo protivnike, bez da primimio ijedan udarac, znaci kad nizamo combo udarce i ne dopustamo da nas ostete. Ovisno koliko smo dobri u borbi Focus ce se brze punit, a kad se skroz napuni svaki nas sljedeci udarac na odredjeno cudoviste uzrokuje pojavljivanje neutralnih orbova. Ukratko, ako se dobro borimo i izbjegavamo udarce moci cemo se dodatno opskrbit magijom i zgazit te gadljive stvorove sa stilom. I ovo sve funkcionira gotovo savrseno.
Dotaka san se bia bossova, pa da zavrsim. Ukratko: Boss bitke su EPIC! I ima ih dosta (ovo se odnosi na standardne bossove, jer ima i ovih drugih...). Uz standardne bossove koje rjesavamo na "klasican" nacin (znaci uglavnom borbom kakvu prakticiramo kod svih ostalih stvorenja, uz poneki dodatak), imamo i Titane. Sama rjec daje naslutit o kakvim se to bicima radi. Radi se o divovima velicine nebodera koje rjesavamo tako da se penjemo po njima i unistavamo njihove slabe tocke na tijelu. Definitivno je igra Shadow of the Collossus imala snazan utjecaj na proizvodjace kad su radili ove borbe sa titanima. E sad moran rec da su te borbe protiv titana nepotrebne, ali apsolutno nepotrebne za igru kao cjelinu. Sta se tice izvedbe takvih borbi, ona kvalitetom zaostaje za borbom u svim drugim djelovima. Mozda ponajvise zato sta platformerski djelovi (penjanje) i nije bas toliko kvalitetno napravljeno kao sto je borba, ali toga cu se dotaknit malo kasnije. Srecom pa takvih borbi i nema bas puno.
GOD OF WAR + UNCHARTED + SHADOW OF THE COLLOSSUS ???Kad smo to rekli, amo rec da je kamera u igri fiksna i vecinu vrimena dobro prati naseg lika i dogadjanja oko njega, ali ne i uvik. Nije onoliko dobra koliko je dobra u God of War-u, di je mozda bilo 2-3 situacije u kojima smo mogli imat malu zamjerku na nju, dok u Castlevaniji takvih malih zamjerki ima u nekih 20-30 situacija. Primjecujem da sve vise u ovom tekstu spominjen neke druge igre i da sad odma nesto razjasnimo: Istina je da Castlevania posudjuje elemente od nekih drugih igara iz istog ili slicnog zanra, ali se nemoze rec da nesto krade. Ponajvise zbog jedne bitne cinjenice, a to je da Castlevania sve te elemente izvodi na svoj svojstven nacin (uz onaj sveprisutni, poznati Castlevania feeling), a onaj najbitniji dio, a to je borba, izvodi i vise nego odlicno. I ne samo da izvodi stvari na svoj nacin, nego i ubacuje elemente tipicne samo za ovu igru. Sad kad smo to rascistili, i utvrdili da borba nije savrsena, ali je nenormalno dobra, idemo na neke druge stvari.
Nakon sta san pohvalia borbu ove igre, vrime je da se pocne ozbiljno gadit, zar ne? Dobro, aj necu puno... obecajen. Osim borbe Lords of Shadow se sastoji jos od platformskih penjanja, njihanja, skakanja i ostalih ludorija, te od zagonetki. Isa bi toliko daleko pa bi reka da su platformski djelovi nepotrebni koliko i borbe protiv titana! Prejednostavni su, nezanimljivi pa cak i malcice naporni. U 90% slucajeva nemozete skrenit s puta i mozda istrazit neko podrucje sa strane. Igra inace ima par iritantnih nevidljivih zidova (ilitiga: "je*i se, ne zelimo da ides tamo, jer nismo nista napravili tamo... al eto lipo izgleda pa se ti divi"), pa je slicna situacija i s platformerskim djelom, di nema nevidljivih zidova, ali je put previse ocit, i ka sta san vec reka prejednostavno je... doda bi jos: niti malo inovativno. I tako dolazimo, odnosno vracamo se na ono pocetno - nepotrebno je. Moglo se to puno bolje napravit, inovativnije u najmanju ruku... kao npr. u God of War-u III onaj leteci uspon koristeci ikarova krila je lako lipo osvjezenje i odmak od klasicnog penjanja, doda bi jos da je nabijeno adrenalinom i vrlo dobro izvedeno... i zanimljivo je, sta se nemoze rec za niti jedan platformerski dio u Castlevaniji. Srecom pa su takvi djelovi kratki i vrlo brzo uletimo u neku je**cki dobru akciju ili pak neku zagonetku... ahh zagonetke moje mile...
Zagonetke variraju od osrednjih i prejednostavnih pa do solidnih, ali svejedno nista posebnih (rijec komplicirano odma zaboravite). Moglo je i ovo puno, puno bolje, ali ni ovako nije niti malo lose. Uvik je dobrodosa nekakav odmor od akcije. Zagonetke u ovoj igri ima u sasvim dobrom omjeru u odnosu na ostale djelove, ali mozda najveci problem je ona ista stvar koja je kod platformerskog dijela pozitivna stvar, a to je cinjenica da su prekratke. A to za sobom vuce niz problema, kao sta je vec spomenuta jednostavnost. Da bi stvar bila jos jednostavnija imate opciju da preskocite svaku zagonetku, ali pritom gubite mogucnost osvajanja experience-a za uspjesno rjesavanje pojedine zagonetke. To bi i imalo nekog smisla da kolicina experience bodova za svaku uspjesno rjesenu zagonetku nije smijesno niska. Tako da ako i preskocite neku zagonetku i bude vam zao sta niste osvojili te experience bodove, lipo se vratite u taj level, ubijete par neprijatelja i eto ga. Uglavnom zagonetkama fali slozenosti, kompliciranosti, izazovnosti... al OK, ispada da su skroz lose, a nisu. Vec san reka: svaki odmor od akcije je dobrodosa, pa makar dosa u obliku neke jednostavne, male zagonetke.
Nasa san jedan komentar na nekom stranom forumu koji kad se prevede kaze ovako: "Zelin mogucnost iskljucivanja pomoci (help, hintovi), jer te igra previse "drzi za ruku". I to je istina! Najocitiji primjer pretjeranog igrinog pomaganja igracu je ona mogucnost preskakanja vec jednostavnih zagonetki, ali to nije sve. Igra obiluje hintovima, za koje u principu i neman nista protiv, al dajte ljudi pa budite barem suptilni oko toga, nemorate stavit natpis na vrh ekrana oznacavajuci ga zvucnim signalom svaki put kad se priblizim nekoj stvari koju mogu skupit... koja ionako vec svjetluca na podu! -.- Sta je previse, previse je. Ja razumin da nisu svi gameri jednako sposobni i da je takva pomoc itekako dobrodosla manje iskusnim gamerima, ali daj mi mogucnost da to iskljucin ka u vecini drugih igara. A bas je i cudno da nema ta mogucnost, jer ima dosta postavki sta se tice prikazivanja healtha neprijatelja, prikazivanje damage-a, experience-a itd. i kad se sve to ukljuci nakratko se dobije dojam da se igra nekakav akcijski RPG zbog svih tih pokazatelja. To itekako doprinosi vec spomenutom Castlevania feeling-u i posebnosti ove igre... i zaista se vidi trud, i vidi se da su mislili na takve stvari sta je lipo. Al onda zasto se nisu sitili neke tako jednostavne stvari ka sta je iskljucivanje hintova... ostat ce misterij...
HINT ME BABY ONE MORE TIME!Bia bi kriminal da se grafika ne spomene... bia kriminal da se grafika ne pohvali, i to na sva zvona, a kamoli da ju se uopce ne spomene! Ukratko - Castlevania: Lords of Shadow je jedna od vizualno najlipsih igara ove generacije. Poslastica za oci i dusu. Sela, sume, zaledjena jezera, planine, puteljci, mocvare, kanjoni, groblja, crkve, tvrdjave, DVORAC (bez njega ne ide)... dan, noc, kisa, snig, mjesecina, oluja, suncano... ma P-R-E-K-R-A-S-N-O ! Dizajn nenormalno dobar, umjetnicki pejzazi uffff, a tek detalji uffff... Ovo nije jedna od onih igara u kojoj cete stat na 10 sekundi i divit se necemu vizualno lipome i onda nastavit dalje, i zaboravit na ono sta ste vidili, jer vas zapravo i nije briga. Ovo je igra di konstantno gustate u okruzenju u kojem se nalazite. Ma divota. Zapravo i najjaca strana grafike je to sta svako misto unutar igre, ali bas svako, je prelipo napravljeno. Mora se jos rec da framerate ne pada i da je sve lipo fluidno... ma rec cu to jos jedanput - PREKRASNO.
Ni zvuk ne zaostaje puno za grafikom. Dobro odradjeni voiceoveri, odlican soundtrack koji doprinosi ugodjaju i legendarni Sir Patrick Stewart kao narator (znate valjda ko je to? Pa Jean-Luc Picard iz Star Trek-a
). Neman nekih primjedbi na zvuk. Stvarno je na visokoj razini. Ma koga to ionako zanima kad cu sad ubacit jos jednu slikicu...
WARP 18!!!
Cua san neke primjedbe kako je igra previse rastegnuta, i nebi se slozia s tim, niti malo. Igra je duga za ovakav zanr, ali ne i rastegnuta. Sva dogadjanja itekako imaju smisla. Nekih 20-tak sati ce vam tribat pri prvom prolasku na za vas ok tezini. Chapteri su dobro osmisljeni i napravljeni, tako da sve to jako lipo izgleda na karti svita. Duzina levela unutar svakog chaptera je pogodjena tako da vam niti malo nije tlaka ponovit neki level. A razloga za ponavljanjem itekako ima, a to su redom: Trials (svojevrsni izazovi unutar svakog levela koje otkljucamo nakon sta 1. put predjemo taj odredjeni level), skupljanje stvarcica koje produzuju health i magiju, skupljanje stvarcica koje povecavaju kapacitet sekundarnih oruzja, grindanje (skupljanje experience-a)... i npr. divljenje vizualima, i za to nije lose ponovo posjetit neki level. Sve to jos vise produzuje trajnost ove igre, a nakon sta je zavrsite otkljuca se i najteza tezina za one najupornije i najzeljnije izazova. Mozda bi bilo bolje da su oni izazovi od pocetka vidljivi i da ih je odma pri prvom prolasku kroz level moguce odradit, ali ok, ni ovako nije lose. Ko voli nek izvoli.
BELMONT, VAMPIRI, TRAVEL BOOK, DVORAC, A DI JE DRAKULA!? EEE TRIBA GA NAC...
VRHUNACDakle imamo dvorac, koljemo vampire i ostala gadna cudovista, imamo prekrasnu grafiku, odlican zvuk, zanimljivu pricu i likove, imamo i vrhunsku borbu, Castlevania feeling je tu, travel book je tu sa mnostvo zanimljivosti, i to sve traje 20-tak sati. A mozda najveci problem, a ujedno i pozitivna stvar je ta sta ova igra nije u istoj klasi s God of War-om III i Bayonetta-om, problem je ocit - nije dovoljno dobra, iako to ne znaci da opcenito nije dobra, dapace, vrlo dobra je. A pozitivno je to sta se uopce spominje u istoj recenici sa takvim igrama, znaci da vridi, znaci da je to to! Neki ne dovoljno dobro napravljeni elementi poput platformiranja i neke sitnice je udaljavaju od spomenutih naslova... mozdaaaaa joj jos fali "ono nesto"..... hmmm onaj neki dodatni detalj koji bi je ucinia jos posebnijom? Mozda. Potencijala ima, sada se nadam da ce ekipa iz MercurySteam-a nastavit ovim smjerom i da cemo uskoro ugledat jos ispoliraniji, jos ludji, jos lipsi i uglavnom bolji i napredniji nastavak (ako uopce planiraju nastavak...). I da se naravno isprave neke negativnosti.... ahhh ta moja nadanja, puno puta san se nada pa osta razocaran. Neka, iden sad bacit jos malo para i skinit DLC-ove, i tako jos malo produzit ovo iskustvo. A sta se tice ocjene, hmmm pa ono, samo za vas koji volite vidit ocjenu stavit cu 8/10. Eto
ZIVILI
